Svoje vlasnike sam našla sama...

Krajem ljeta 2001 godine, moji su se vlasnici vračali s godišnjeg odmora. Lara je upravo pri povratku razmišljala o tome kako želi psa. Ja sam se šetala oko njihovog i susjednog dvorišta već nekoliko dana. Kada su se vratili bila sam tamo i mahala sam repom. Inače strance ne volim i uvijek lajem na njim, nedam im da me dragaju, ali ovaj put je bilo drukčije. Pošto sam upravo takva, sumnjičava bila prema svima ostalima Lara mi se nije udusila prići, ali svejedno nije odustajala. I jednog dana napokon me podragala, a isti dan smo otišli kod veterinara i prvi put sam ušla u kuću. Bila sam njihov prvi pas nakon smrti njemačkog ovčara Asa - RIP.

Ime Bobi sam dobila bez ikakvog razloga. Tih prvih dana kada mi Lara nije prilazila nisu znali kako da me nazovu i jednostavno su rekli Bobi. Tako da sam danas Bobika.

Još jedno iskustvo...

Kroz noć 01. 10. 2004. - 02. 10. 2004. sam postala mama petero štenaca. Jedan pesek je nažalost bio preslab da preživi. Nakon što ga je moja obitelj pokušala odhraniti bočicom napustio nas je ♥. Druga dva štenca su se razlikovala samo po tome što je jedan od njih imao sitni bijeli detalj na leđima, a drugi štenac je bio puno više aktivniji. Nešto poput naše Ree, recimo. Jedan štenac je bio identičan Rei ako bi ih uspoređivali. Imao je bijele šapice, bijelu 'kravatu', a ostalo je bilo crno. Taj štenac je zadnji našao obitelj zbog toga što nije volio druge ljude. S nama se uvijek igrao, ali od drugih ljudi je bježao. On i ja smo se znali stalno igrati, gristi, nalačiti. Obožavao me, a i ja sam njega. Na kraju je i on otišao svojoj obitelji. Jedini štenac kojeg (koju) Lara vidi jednom na mjesec od prilike, a ja vrlo rijetko, ali i to ćemo promjeniti je - Bonny. Ona je otišla Larinoj sestrični i bratiću i svi kažu da ima sličnu narav kao ja. Njezinu stranicu možete pogledati ovdje.

Pseća konkurencija u kući...

04. 04. 2007. godine u našu kuću ušetala je mala crna - Rea. Do sada sam u kući imala samo mačiju konkurenciju (RIP Lusy ♥), ali ovaj put je bilo drugačije. Mislila sam si - što ako više ne budem mogla spavati u svom krevetiću nego će ona spavati zajedno samnom; što ako više ne budem išla na izlete nego će ona ići na izlete, a ja ću biti kući; što ako više ne budem išla u dugačke šetnje, nego će ona ići u dugačke šetnje, a ja ću se šetati jedino po dvorištu; što ako više ne budem dobivala najbolje ostatke mesa; što ako više ne budem mogla potajno spavati na kauču, što ako ona bude spavala na kauču... Mačke samo spavaju (na ozračenim mjestima, ne na kauču), jedu (mačiju hranu ne fine odreske) i love nametnike. Rea je mogla raditi sve što sam ja voljela, ali već nakon što je tjedan dana bila s nama sam shvatila da nemam brige. Sada imamo veći krevetić, a usto imamo i dva krevetića; Rea se mrzi voziti u autu i nikako ne želi ići na izlete, a kada bi išla uz nu bi obavezno išla i ja; svaki put kada idemo u šetnju ja obavezno idem - uglavnom idemo zajedno, a ponekad samo ja jer je Rea pomalo - bezobrazna u šetnjama; jedino se ovo s ostacima mesa ostvarilo - ja sam na dijeti pa dobijam puno manje količine nego ona; zajedno spavamo na kauču i ako nas ulove dijelimo kaznu ☺... Zapravo s Reom imam pravi pseći život. Inače nisam voljela biti sama u dvorištu, sada imam malo zlo koje me uvijek zove da idem s njom u dvorište i uvijek sam s njom vani; prije sam se tu i tamo igrala sa Larom ili nekim čovijekom, ali to nije isto kao igra s Reom...

Što još trebate znati o meni?

Inače obožavam se voziti u autu i ići na izlete, mrzim vodu više od svega, već godinama pokušavam skinut suvišne kile, znam dati šapu, leći, dati drugu šapu, sjesti i praviti se mrtva. Kao što sam već rekla ne volim strance, ali kada vidim da se netko duže vrijeme druži s mojom obitelji i ja ga zavolim. Neke pse volim, neke ne. Prilično sam dobra u šetnjama, ali ne hodam uz nogu.

Vaša Bobika!

------------------------------------------------------------------------

Ako želite vidjeti još naših slika možete posjetiti neke od naših internet albuma:

Photobucket || JAlbum1 || JAlbum2 || JAlbum3