 |
Priče
U našim životima često nailazimo na prepreke, izazove, teške situacije, ali uz to često uživamo u izletima i sličnim događajima. Ovdje ćemo zapisivati zanimljive dogodovštine iz naših života - tužne i sretne. ------------------------------------------------------------------------ 2006 - Izložba pasa mješanaca i čistokrvnih pasa bez rodovnice u Rijeci Bio je to moj rođendan. Nakon velike slasne torte smo se ja vlasnica i još 'neki' uputili prema Pet Centru i to pješke. Do tada to je bio naš najveći pohod. Kada smo nakon napornog, ali zabavnog pješaćenja došli do Pet Centra čim smo ušli ljubazna 'teta veta' koja inače radi u Pet Centru nas je pitala: "Došli ste se prijavit na natjecanje?" I tada je sve počelo. Nakon što se Lara raspitala kakvo natjecanje bez razmišljanja je popunila forumlar, prijavila me, već sljedeči dan je sve uplatila i ona i ja smo nestrpljivo čekale subotu. Nije me ništa posebno više trenirala nego uobičajeno. Svaku većer kao u uvijek bi ponovile ono što znak i to je to. Prijavila me na kategorije: "mješaci srednje visine", "hvatanje kolačića", "dijete i pas", "pokaži što znaš" i "dva najbolja psa". Kada je došao taj dan lijepo smo došli tamo, ali odmah se nešto zakompliciralo i Lara nije ponijela knjižicu. Onda smo se vračali kući pa ponovno na izložbu. Prva kategorija je bila "mješanci srednje visine" i tu se nisam baš pokazala jer je oko mene bilo jako puno pasa i ljudi i nisam ušla u prvih tri. Druga kategorija je bila "pokaži što znaš" i izvela sam svoju uobičajenu točku, ali je njemačka ovčarica zaslužno pobjedila (= . Dva najbolja psa - tamo sam išla s svojom tadašnjom najboljom prijateljicom Abbom i nismo ušle među prvih tri.Ne sjećam se što je bilo vezano za "dijete i pa"', ali nismo ušli među finaliste. Na kraju "hvatanje kolačića". Tu smo bili samo ja i jedan zlatni retriver. Ali ni tu nisam osvojila prvo mjesto (od moguća dva =)). Kao da nisam bila zainteresirana za čokoladice ijako su mi kući bile nekako ukusnije. (= Na kraju vidjeli smo puno lijepih, poslušnih, talentiranih pasa, uživali u izložbi, dobili par paketića psećih kolačića, proveli vrijeme u psećeom i ljudskom društvu i što je najvažnije zabavili se! U slučaju da 'naletimo' na još koju takvu izložbu nravno da dolazimo! Bobi
------------------------------------------------------------------------ 09. 01. 2008. - Reina operacija 1. dan - Dan ranije bili smo kod veta. Dogovorena je operacija. Abortus i sterilizacija. Vozim se autom, a to mrzim. Neznam što će mi napraviti. Dolazimo u stanicu, daju mi cjepivo i malo po malo sam zaspala. Sljedeće čega se sjećam je bila moja vlasnica koja me lagano dragala po glavi. Zaključeno je da sam trebala biti majka DEVETERO štenaca. Na žalost to bi skoro sigurno bilo pogubno za mene, a i za večinu mojiš štenaca, kako kaže veterinarka. Kupili su novi krevetić za mene. Stavili me u auto i ravno kući. Imala sam svoj zasebni kutak, ograđen naslonjačima da me nitko nebi smetao. Svako malo Lara bi moj suhi jezik močila vodom. Pomalo sam se budila i pri kraju dana bila sam na nogama da na kratko izađem na dvorište. Nakon dvije minute se vraćamo i ponovno idem u krevet.
2. dan - Lara se diže ranije da bi meni i Bobiki napravila toplu juhu. Bobika sretna kao i inače jedva je dočekala da dobije svoju zdjelicu, a ja ijako nisam mogla skakti, i gledati "onim pogledom" poprilično brzo sam pojela juhu, popila nešto vode išla van. I tako to. Prvih noći je Lara spavala pokraj mene i motrila me dan i noć. Ostale dane sam bila sve bolje i bolje. Htijela sam spavati s Bobi u košarici, ali mi nisu dali. Već sam počela spavati na krevetu (moja specialnost =)), jesti poprilično normalno i malo po malo ići van, ali svejedno na na neko duže vrijeme. Nakon kojeg dana su mi skinuli "mrežicu". Nosila sam podkošuljice i postala sam ona stara hiperaktivna.
Na kraju mi je drago što se to desilo iz razloga što se nisu stavarale generacije novih članova pasa koje bi završile na ulici. |
